Adalbéron od Laona
- Ne miješati sa nadbiskupom Adalberonom od Rheimsa (u. 988 ili 989).
Adalberon ili Ascelin (? - 1030/1031) bio je francuski rimokatolički biskup i pjesnik. Bio je sin Reginara od Bastognea, i nećak nadbiskupa Adalberona od Reimsa.
Školovao se u Reimsu, a biskupom Laona je imenovan 977. Početak njegovog dugog stolovanja je obilježila žestoka borba feudalnih dinastija u tadašnjoj Francuskoj. Prvi put se spominje u kronikama Richera od Reimsa, u kojima je navedeno da su ga 977. optuživali za preljubničke odnose sa kraljicom Emmom od Italije. Godine 981. ga je Emmin sin Louis V prognao iz Laona. Usprkos toga, godine 988. se našao u Laonu kada je grad zauzeo Charles od Donje Lotaringije; tada je bačen u tamnicu, ali je iz nje uspio pobjeći te skloniti kod francuskog kralja Huga Capeta. Usprkos toga je uspio steći naklonost kako Charlesa, tako i nadbiskupa Arnulfa od Reimsa; tako stečeno povjerenje je, međutim, zloupotrijebio, te je Laon, zajedno sa Charlesom i Arnulfom na prevaru predao Hugu Capetu. Ostatak života se posvetio crkvenim poslovima.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/71/Feudal_organization.svg/200px-Feudal_organization.svg.png)
Adalberon je najpoznatiji kao autor satiričkih pjesama koje su, iako posvećene kralju Robertu II Pobožnom izražavale neprijateljstvo prema tadašnjem pokretu za crkvenu i monastičku reformu, a posebno prema opatu Odilu od Clunyja, koga je zbog skromnog porijekla smatrao nedostojnim crkvene časti. Ipak, njegovo najpoznatije djelo je pjesma u kojoj tadašnje društvo dijeli na tri reda/staleža - "oratores" ("govornici" ili Crkva); "bellatores" ("ratnici", odnosno vitezovi); i "laboratores" ("radnici", odnosno seljaci ili kmetovi). Prema Adalberonu svaki red/stalež na svoj način podržava druga dva - "govornici" mole za "ratnike" i "radnike"; "ratnici" oružjem brane "govornike" i "radnike", a "radnici" svojim trudom brane "govornike" i "ratnike". Ta je zamisao često navođena kao jedan od najjasnijih primjera tzv. trifunkcionalne hipoteze o društvenoj organizaciji, odnosno kao ideološko opravdanje srednjovjekovnog feudalizma.
Literatura
- Carozzi, Claude (ed. and trans.). Adalberon de Laon. Poème au roi Robert. Les classiques de l'histoire de France au moyen âge 32. Paris, 1979.
- Migne, J.P. (ed.). Patrologia Latina, vol. 141. Paris, 1844. Transcription available from Documenta Catholica Omnia
- Valois, H. (ed.). Carmen panegyricum in laudem Berengarii. Paris, 1663. First (modern) publication of the poem.
- Histoire de la France, ed. George Duby, Larousse 1988, vol I, p. 301;
- Franco Gardini, in The Medieval World, ed. Jacques le Goff, 1987, Eng. transl. 1990, Collins & Brown, p. 75.