Budistička čista zemlja Hiraizumija

Hramovi, vrtovi i arheološki lokaliteti Hiraizumija koji predstavljaju budističku Čistu zemlju
Svjetska baština – UNESCO

Japan Budistička čista zemlja Hiraizumija Lokacija Hiraizumija u Japanu
Registriran:	2011. (35. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, vi
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Budistička čista zemlja Hiraizumija (japanski: 平泉) je skupina od pet lokaliteta s hramovima, vrtovima i arheološkim iskopinama iz 11. i 12. stoljeća, kada je Hiraizumi (prefektura Iwate na otoku Honshu) bio upravno središte sjevernog Japana i rival Kyotu. Cijelo područje je zasnovano na konceptu svemira budizma Jōdo, tj. "čiste zemlje" (amidizam), budističke sekte koja se proširila Japanom u 8. stoljeću. Dakle, ono je predstavljalo Budinu čistu zemlju kojoj teže ljudi poslije smrti, kao i mirno mjesto kojemu se teži za života. U kombinaciji s autohtonim tradicionalnim japanskim obožavanjem prirode i šintoizmom, "budizam čiste zemlje" je razvio koncept planiranja vrtova koji je bio jedinstven za Japan. Zbog toga je budistička čista zemlja Hiraizumija 2011. god. upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji^[1].

Povijest

Tijekom četiri generacije od oko 1087. godine, kada je Fujiwara no Kiyohira je premjestio svoju rezidenciju sa sjevera, sve do 1189. godine, kada je vojska koju je vodio Minamoto no Yoritomo stala na kraj Sjevernoj Fujiwari, Hiraizumi je služio kao važno političko, vojno, gospodarsko i kulturno središte^[2]

Nekoliko velikih hramova povezan s "Budizmom čiste zemlje" (amidizam) je tada osnovano i obdarena, ali smrt njihovih dobročinitelja i niz požara pridonijeli su njihovom kasnijem padu. Kada ih je Macuo Bašo posjetio 1689. godine, opisao ih je u djelu "Uski put prema unutrašnjosti" (奥の細道, Oku no Hosomichi) kao:

ljetna trava ... ostaci snova vojnika^[3]

Niz istraživanja, od sredine dvadesetog stoljeća naovamo, u kombinaciji s referencama u Azuma Kagami (povijesnim kronikama šogunata Kamakura), osobito Bunji-no-chūmon prijedloga iz 1189. godine, i Showa Sojo ili "redovnikove želbe" iz 1313. godine (iz Chūson-ji arhiva), pridonijeli su mnogo razumijevanju ovog mjesta i razdoblja japanske povijesti^[4].

Popis lokaliteta

Ime	Vrsta	Osnutak	Koordinate	Odlike
Hram Chuson (japanski: 中尊寺, Chūson-ji)	Budistički hram	850. god.	39°00.05′N 141°05.59′E / 39.00083°N 141.09317°E / 39.00083; 141.09317	Hram Chuson je središnji hram budističke sekte Tendai u sjevernom Japanu. Nju je navodno osnovao monah Ennin 850. godine, izgradivši prvu građevinu hrama. Njegova "Zlatna dvorana" (金色堂, Konjiki-dō) iz 1100. godine je mauzolej mumificiranih ostataka vladara klana Sjeverne Fujiware, koji su vladali većinom sjevernog Japana u 12. st. Ona i arhiv sutri su jedine izvorne građevine kompleksa iz 12. stoljeća i imaju status japanskog nacionalnog blaga.
Hram Mōtsū (毛越寺, Mōtsū-ji)	Budistički hram	850.	38°59.16′N 141°06.29′E / 38.98600°N 141.10483°E / 38.98600; 141.10483	Hram Motsu je izgradio Fujiwara no Motohira u 12. stoljeću izmešu dva starija hrama koje je navodno podigao sam monah Ennin, Enryū-ji（圓隆寺) i Kashō-ji（嘉祥寺). God. 1226. je izgorio u požaru koji je u Azuma Kagami opisan kao "najveći gubitak svog vremena". Današnji hram je obnovljen u 18. stoljeću. Njegovi rajski vrtovi s kamenom poploanim potocima, jezerima, šljunčanim plažama, poluotocima, otocima i ornamentalnim kamenjem imaju status japanske posebne povijesne baštine.
Hram Kanjizaiō (観自在王院跡, Kanjizaiō-in)	Budistički hram	12. st.	38°59′19″N 141°06′37″E / 38.98861°N 141.11028°E / 38.98861; 141.11028	Osnovan, preko puta hrama Motsua, izgradnjom dvije dvorane amida budizma koje je dala podići supruga Fujiware no Motohire u 12. stoljeću. Pretpostavlja se da je izgrađen kao spomenik nakon smrti vladara Motohire. Dijelom je uništen nakon pada Sjeverne Fujiware 1226., a izgorio je u požaru 1573. godine. Također ima rajski vrt s potokom, jezerom i šljunčanom plažom, te otok i vrt sa slapom.
Hram Muryoko (無量光院跡, Muryōkō-in)	Budistički hram	12. st.	36°45′30″N 139°35′47″E / 36.75833°N 139.59639°E / 36.75833; 139.59639	Hram je osnovao Fujiwara no Hidehira izgradnjom monumentalne skulpture Amida Bude, koja je modelirana prema figuri iz hrama Byōdō-in u blizini Kyota. Također ima rajski vrt s potokom, jezerom i šljunčanom plažom, te otok i vrt sa slapom.
Planina Kinkei (金鶏山, Kinkeizan)	Planina	Arheološki lokalitet	36°45′30″N 139°35′47″E / 36.75833°N 139.59639°E / 36.75833; 139.59639	Na vrhu planine se nalaze sutra grobovi i otaci dvorane koja je identificirana kao dvorana Zaō Gongena (japanski Buda, duh planine Kimpu kod Nare) koji je povezan s kultom Miroku (Maitreja, budući Buda). Kinkei je poznat i po legendi o zakopanim zlatnim skulturama kokoši i zlatnom blagu^[5]

Izvori

↑ Hramovi, vrtovi i arheološki lokaliteti Hiraizumija koji predstavljaju budističku Čistu zemlju na UNESCO-vim službenim stranicama (en) Preuzeto 17. rujna 2011.
↑ Donald H. Shiveley i William H. McCullough, Cambridge History of Japan II: Heian Japan, 1999., Cambridge University Press. str. 678. ISBN 0-521-22353-9.
↑ Earl Miner, Japanese Poetic Diaries, 1969., University of California Press. str. 176.
↑ Historical Study by the Historical Documents Arhivirano 2013-10-14 na Wayback Machine-u, prefektura Iwate, 16. svibnja 2011. (en) Preuzeto 17. rujna 2011.
↑ Mt. Kinkei Arhivirano 2012-07-14 na Archive.is-u (en) Preuzeto 18. rujna 2011.

Mimi Hall Yiengpruksawan, Hiraizumi: Buddhist Art and Regional Politics in Twelfth-Century Japan, 1998., Harvard University Press. ISBN 0-674-39205-1. (en)

Vanjske veze

Budistička čista zemlja Hiraizumija na Wikimedijinoj ostavi

Hiraizumi - svjetska baština na službenim stranicama grada Hiraizumija (jap.)
(en) Chūson-ji homepage Arhivirano 2013-12-21 na Wayback Machine-u
(en) Mōtsū-ji homepage Arhivirano 2010-09-14 na Wayback Machine-u

Svjetska baština u Japanu

Fudžijama • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu • Dvorac Himeji • Budistička čista zemlja Hiraizumija • Budistički spomenici područja Horyu-ji • Šintoistički hram Itsukushima • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik• Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii • Historijski spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) • Kupola atomske bombe u Hirošimi • Historijski spomenici stare Nare • Hramovi i svetišta Nikka • Bukova šuma na planini Shirakami-Sanchi • Shiretoko • Otoci Ogasawara • Historijska sela Shirakawa-go i Gokayama • Šuma cedrova na Yakushimi

Japanska nematerijalna svjetska baština

Tradicionalni ples Ainu • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu • Kazalište lutaka Bunraku • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara • Festival Dainichido Bugaku • Ples Gagaku • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki • Parada Hitachi Furyumono • Ceremonija plutanja Yamahoko • Kazalište Kabuki • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon • Kazalište Noh • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa