Golestanska palača

35°40′47″N 51°25′13″E / 35.67972°N 51.42028°E / 35.67972; 51.42028

Golestanska palača
Svjetska baština – UNESCO
 Iran
Teheran na mapi Irana
Teheran
Teheran
Lokacija Golestanske palače u Iranu
Registriran:2013. (37. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iii, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Golestanska palača (perzijski: کاخ گلستان, Kahe Golestan), poznata i kao Gulistanska palača ili Palača ružičnjaka, je bivša vladarska palača kadžarske monarhije i jedan od najstarijih historijskih spomenika u Teheranu. Pripada skupini kraljebskih zgrada koje su nekada bile zatvorene zemljanim zidom historijske teheranske citadele (arg). Kao raskošno remek-djelo kadžarskog razdoblja upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2013. godine[1].

„Mramorno prijestolje” (Taht-e Marmar)

Historija

Fontana u „Karim-hanovom kutku”
„Zgrada Sunca” (Šams-ol Emane)

Golestanska palača je najstariji kraljevski kompleks čija se povijest prožima sa starom gradskom jezgrom odnosno Teheranskom utvrdom[2]. Poznato je da su na tom mjestu postojale srednjovjekovne timuridske odnosno safavidske i zandijske palače iz ranog novog vijeka[3], no one danas nisu sačuvane jer su vladari kasnijih dinastija imali običaj graditi nova carska zdanja preko onih starijih. Prvi iranski vladar koji je počeo širiti Teheran izvan njegovih zidina bio je Muhamed-šah (1834.1848.) iz dinastije Kadžara[4], a prilikom tog širenja na sjeveru je izgrađena palača „Firdusijev vrt” (perz. Bag-e Firdus).

Reza-šah (1925.1941.) napušta Golestansku palaču i neposredno uz „Firdusijev vrt” gradi Sadabadsku palaču[5]. Za vrijeme pahlavijske dinastije stari kompleks u Golestanu bio je isključivo ceremonijalnog i reprezentativnog karaktera[2].

Kako je Golestanska palača uspješna i inovativna integracija starih perzijskih umjetnosti i arhitekture sa zapadnjačkim utjecajima, o čemu svjedoči njezin perzijski vrt s bazenima koji je uokviren bogato ukrašenim zgradama, ona je postala UNESCO-va svjetska baština upravo jer je „od 19. st. postala središtem perzijske umjetnosti i izvor inspiracije brojnim iranskim umjetnicima i arhitektima”[6].

Odlike

„Zgrada vjetra
„Dvorana zrcala” (Talar-e Aine)

Prvotna Golestanska palača imenovana je prema cvijeću (perz. gol = „cvijeće” + stan)[2] i svjedoči o bogatim vrtovima na području starog Teherana[7]. Današnji golestanski kompleks rezultat je 400-godišnjeg razvoja grada[2] i sastoji se od 17 različitih zdanja uključujući palače, dvorane, odmorišta, galerije i muzeje[8].

„Orosi vitraji” u palači

Najstarije među golestanskim zdanjima je odmorište poznato kao „Karim-hanov kutak” (Halvat-e Karim-han) koje potječe iz vremena zandijske dinastije (1759. g.)[9], a karakteristično je po ukrašavanju ornamentima umjerenih i smirujućih boja, malenom mramornom prijestolju, te fontani na središtu terase koju napaja kanat[9].

Dvije velike stambene palače u Golestanu su „Zgrada Sunca” (Šams-ol Emane) koja je oblikovana u iransko-europskom stilu[10] i „Zgrada vjetra” (Emarat-e Badgir) u kojoj je instaliran drevni iranski sustav hlađenja pomoću ventilacijskih tornjeva, a njena središnja soba natkrivena je zlatnom kupolom i sadrži najfiniji vitraj kompleksa[11].

Najspektakularnijim zdanjem smatra se reprezentativno „Mramorno prijestolje” (Taht-e Marmar) izgrađeno 1806. godine na zahtjev Fateha Ali-šaha[12]. Oblikovalo ga je više iranskih arhitekata i umjetnika, a zbog bogatog emajliranja, popločavanja, žbukanja, oslikavanja i graviranja drva i kvalitetnog žutog mramora iz okolice Jazda smatra se jednim od najdragocijenijih sačuvanih primjera iranske umjetnosti[12]. Također, ova kadžarska zdanja ukazuju na promjene u iranskoj arhitektonskoj tipologiji budući da prijestolje više nije smješteno pod kupolom apadane (sasanidski i safavidski primjer) već pod njenim ajvanom (portalom)[7].

U sastavu stambenog kompleksa palača nalaze se i tri velike dvorane: „Dvorana bjelokosti” (Talar-e Addž) namjenjena za objedovanje, te „Dvorana sjaja” (Talar-e Berelijan) i „Dvorana zrcala” (Talar-e Aine) čije zrcalne refleksije otkrivaju utjecaj francuske Versajske palače[13]. Inovacija u oblikovanju palača je i korištenje višebojnih crijepova[13], no primjetan je snažan utjecaj tradicionalnog iranskog kombiniranja arhitekture s perzijskim vrtovima u kojima se građevine i zelenilo zrcali u kanalima, bazenima i fontanama[13].

Golestanski kompleks također uključuje i niz izložbenih prostora koji su od samog početka imali funkciju galerija ili muzeja. „Dvorana porculana” (Talar-e Zoruf) sadrži veliku zbirku porculanskih umjetnina koje su iranskim šahovima poklanjali europski monarsi poput Napoleona, Nikole I., Aleksandra III, Viktorije i Vilima II[14]. Druga dva zdanja sličnog karaktera su „Muzej darova” (Muze-je Mahsus) u kojima se također čuvaju pokloni stranih državnika, te „Bijela palača” (Kah-e Abjaz) koja je izgrađena da se pohrani golema kolekcija darova osmanskog sultana Abdula Hamida II.[15] U „Kući bazena” (Hovs Hane) izložena su djela zapadnjačkih slikara, a „Kuća slika” (Negar Hane) sadrži radove domaćih slikara[16]. Ostali izložbeni prostori su „Dvorana dijamanata” s umjetninama i rukotvorinama, „Dvorana za prijem” (Talar-e Salam) koja je prvotno bila riznica dragulja a potom je prenamjenjena za Pahlavijeve reprezentativne prigode[17]. Posebne građevine uključuju „Kuću šatora” (Čador Hane) u kojoj su boravile delegacije orijentalnih zemalja, te „Kuću fotografija” (Aks Hane) vladara Nasrudin-šaha koji se osobno bavio fotografijom nedugo nakon njenog otkrića[18]. Najkasnije sagrađeno zdanje je „Zgrada odmora” (Emarat-e Habgah), podignuto 1955. godine za posjet britanske kraljice Elizabete II, a kasnije pretvoreno u knjižnicu kadžarskih kraljevskih rukopisa[19]. Među brojnim navedenim dvoranama (perz. talar) primjetan je arhitektonski utjecaj drevnih portika sa stupovima[13]. Iako se kompleks Golestanskih palača tijekom 19. i početkom 20.stoljeća bitno širio i postao „gradom u gradu”[13], njegovi dijelovi srušeni su prilikom Reza-šahove modernizacije grada[5].

Panorame

Panorama dvorane „Karim-hanov kutak” (Halvat-e Karim-han)
Panorama dvorane „Karim-hanov kutak” (Halvat-e Karim-han)


Povezano

  • Baharestanska palača
  • Niavaranska palača
  • Sadabadska palača

Izvori

  1. Sites in Germany and Italy bring to 19 the number of sites inscribed on the World Heritage List this year na službenim stranicama UNESCO-a (en)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Golestan Palace: History (2011.)
  3. Mohammad-Réza Moghtader, (1992.), str. 40.-49.
  4. Charyar Adle, Masserat Amir Ebrahimi, John S. Gurney, Bernard Hourcade, Mina Marefat i Mohammad-Réza Moghtader, ur. Charyar Adle i Bernard Hourcade, Téhéran: Capitale bicentenaire, Bibliotheque Iranienne, Louvain, Belgique: Peeters Publishers, 1992., ISBN 978-2-87723-055-1
  5. 5,0 5,1 Donald Newton Wilber, Pahlavi, before World War II, vii. Architecture, Encyclopædia Iranica, New York: Columbia University, 2011. (en)
  6. Golestan Palace na službenim stranicama UNESCO-a (en)
  7. 7,0 7,1 Huff, Dietrich (28.7.2008.)
  8. Golestan Palace: Collection (2011.)
  9. 9,0 9,1 Golestan Palace: Collection (2011.), Khalvat-e-Karimkhani
  10. Golestan Palace: Collection (2011.), Shams-ol-Emaneh
  11. Golestan Palace: Collection (2011.), Emarat-e-Badgir
  12. 12,0 12,1 Golestan Palace: Collection (2011.), Eyvan-e-Takht-e-Marmar
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 Hillenbrand, Robert (11.8.2011.)
  14. Golestan Palace: Collection (2011.), Talar-e Zorouf
  15. Golestan Palace: Collection (2011.), Kakh-e-Abyaz
  16. Golestan Palace: Collection (2011.), Negar Khaneh
  17. Golestan Palace: Collection (2011.), Talar-e-Salam
  18. Golestan Palace: Collection (2011.), Aks-Khaneh
  19. Golestan Palace: Collection (2011.), Emarat-e-Khabgah

Vanjske veze

Golestanska palača na Wikimedijinoj ostavi
  • Službene stranice palače Arhivirano 2006-08-25 na Wayback Machine-u (en)
  • Kolekcija fotografija (en)
  • Informacije i slike Arhivirano 2008-09-15 na Wayback Machine-u (fa)
  • Golestan Palace (2011.). Collection Highlights. Tehran: Golestan Palace Museum.
  • p
  • r
  • u
Historijski stilovi
perzijski / parsi (800–300 pne.) • partski / parti (300 pne.–700) • horasanski / horasani (700–1000) • rajski / razi (1000–1300) • azarski / azari (1300–1500) • isfahanski / isfahani (1500–1925)
Arhitektonski periodi
Drevni: elamski (3200–539 pne.) • medijski (728–550 pne.) • ahemenidski (550–330 pne.) • seleukidski (312–247 pne.) • partski (247 pne.–224) • sasanidski (224–651)
Islamski: samanidski (819–999) • bujidski (934–1055) • gaznavidski (963–1187) • guridski (1148–1215) • seldžučki (1037–1194) • ilhanidski (1256–1335) • timuridski (1370–1507) • safavidski (1501–1736) • kadžarski (1785–1925)
Reprezentativni gradovi
Anšan • AmolArdabilBalhBamBuharaDamganDerbentDura-EuroposEkbatanaFiruzabadGazniGurgandžHatraHekatompilHeratIsfahanIstahrJazdKašanKazvinKomKtezifontMaragaMašhadMerv • Nisa • NišapurPasargadPerzepolis • Raj • ŠahrisabzSamarkandSultanijaŠirazŠuštarSuzaTabrizTaht-e SulejmanTeheranZandžan • Zarandž
Objekti i elementi
Ab-anbar • Andaruni • AjvanBazar • Biruni • Čahar-bag • Džamija • Gonbad • Hašt-behešt • Hašti • Hovz • Imamzade • Jakčal • KanatKaravansaraj • Kuče • Pandždari • Sahn • Stup • Šabestan • Talar • TekijaVjetrohvatVrtovi
Srodne teme
Umjetnost • Urbanizam • Islamska arhitektura • Moderna arhitektura (1925–2024)
Popisi
Arhitekti • Gradovi (planiranihistorijske prijestolnice) • Ab-anbari • Bazari • Crkve • Džamije • Imamzada • Karavansaraji • Kupole • Mauzoleji • Mostovi • Palače • Sinagoge • Stadioni • Tornjevi • Utvrde • Vrtovi
  • p
  • r
  • u

Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana Bam s kulturnom okolicom Behistunski natpisi Dašt-e Lut Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil Golestanska palača u Teheranu Gonbad-e Kabus • Hirkanijske šume Jazd Perzijski kanati (Akbarabad • Balade • Gonabad • Govhar • Hasanabad-e Mošir • Ibrahimabad • Kasemabad • Mjesečev • Mozdabad • Vazvan • Zarč) • Kulturni krajolik Majmanda Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu Pasargad Perzepolis Perzijski vrtovi (Abasabad • Akbarije • Čehel-Sotun • Dolatabad • Eram • Fin • Pahlavanpur • Pasargad • Šahzade) • Grobnica šejha Safija Saborna džamija u Isfahanu Sasanidski arheološki krajolik regije Fars • Spaljeni grad Sultanija Suza Šuštarski hidraulički sistem Tabriški bazar Taht-e Sulejman

Iranska zastava
Iranska nematerijalna svjetska baština

Iranski muzički reportoar tradicijskih kompozicija Radif • Proslava iranske Nove godine Novruz1) Tradicionalne vještine izrade kašanskih tepiha • Tradicionalne vještine izrade farskih tepiha • Ritualna dramska umjetnost Tazije • Rituali pahlavani i zurhane • Horasanska muzika bahšija • Tradicionalne vještine izrade i jedrenja lendžima u Perzijskom zaljevu Dramsko pripovijedanje Nakali • Rituali Kališujan u Mašhad-e Ardehalu kod Kašana

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 3820156317459602350009
  • LCCN: n98039258