Joahin

Joahin ili Jojakin, originalno Ykhanya (hebrejski: יְכָנְיָה, jəxɔnjɔh, što znači "Bog će utvrditi (svoj narod)", v. Teoforija u Bibliji; grčki: ιεχονιας, jɛxonias), također i Yhoyakhin (hebrejski: יְהֹויָכִין, jəhoˑjɔxiˑn), bio je kralj Jude, odnosno sin kralja Joakima i Nehushte kćeri Elthanana od Jeruzalema. Bio je suvremenik proroka Jeremije.

I William F. Albright i E. R. Thiele mu vladavinu smještaju u godinu 598. Pne. Počeo je vladati u Jeruzalemu u dobi od osamnaest godina (po Knjizi o Kraljevima, prema većini hebrejskih rukopisa Knjige Ljetopisa imao je tek osam godina), nakon što mu je otac umro nedugo nakon početka babilonske opsade Jeruzalema. Djeca su mu bila Assir i Salathiel.

Nakon vladavine od tri mjeseca i deset dana Babilonci su zauzeli grad i svrgnuli Joahina. Smatra se kako je opsada bila kratka jer je započela zimi kada je bilo malo hrane i mnogo izbjeglica u gradu.^[1] Zedekija ga je zamijenio kao kralj u Jeruzalemu (2 Ljetopisa 36:9). Joahin je zajedno sa svojim dvorom, mnogim glavarima i majstorima Jude, bio prognan u Babilon gdje ga je u zatočeništvu držao Nabukodonosor II. Babilonski klinopisi datiran u 592. pne. spominju kako je Joahin ("Ia-'-ú-kinu") zajedno sa svojih pet sinova primao racije hrane u Babilonu. I u izgnanstvu su ga zvali kraljem.

U tridesetsedmoj godini ropstva (562. Pne.) ga je iz zatvora pustio Amel-Marduk, novi kralj Babilona.

Izvori

Eksterni linkovi

• Jehoiachin in Babylonia Arhivirano 2011-02-02 na Wayback Machine-u, discussion of the Babylonian evidence