Jules et Jim
Jules et Jim (sh. Jules i Jim) je francuski crno-bijeli igrani film snimljen u režiji Françoisa Truffauta i premijerno prikazan 1962. godine, poznat kao jedno od najpopularnijih ostvarenja francuskog Novog vala, najboljih ostvarenja u Truffautovoj filmografiji i najuticajnijih ostvarenja svjetske kinematografije 1960-ih.
Predstavlja adaptaciju istoimenog poluautobiografskog romana Henri-Pierrea Rochea. Naslovni protagonisti, koje tumače Oskar Werner i Henri Serre su njemački i francuski književnik, koji su pred Prvi svjetski rat postali nerazdvojni prijatelji i koji se istovremeno zaljube u Catherine (čiji lik tumači Jeanne Moreau), slobodoumnu boemsku Parižanku koja predstavlja oličenje njihovih zajedničkih ideala o savršenoj ženi. Radnja prikazuje kako se među njima stvara ljubavni trokut kojeg nastoje riješiti kroz poliamorijski ménage à trois, ali koji će svejedno dovesti do tragičnog završetka.
Iako je Jules et Jim predstavljao jedno od tada rijetkih ostvarenja s prikazom poliamorijskog odnosa, daleko više pažnje je izazvalo zbog stila režije i naracije, u kome je Truffaut prilično vješto koristio gotovo sve tehnike i postupke koji predstavljaju zaštitni znak Novog vala. Publika je, usprkos svega, prigrlila film, a čemu su značajno doprinijeli kvalitetni glumci, a posebno Jeanne Moreau kojoj je Catherine jedna od najuspješnijih i najpopularnijih uloga u karijeri. Moreau se posebno istakla antologijskom scenom u kojoj pjeva pjesmu Le Tourbillon de Vie koja je postala veliki hit, a danas se smatra svojevrsnom neslužbenom himnom francuskog Novog vala. Kasnijih godina je film postao još popularniji, s obzirom da su likove i radnju prigrlile mlade buntovne generacije i sljedbenici kontrakulture, smatrajući ih oličenjem ideala slobodne ljubavi i odbacivanja malograđanske konzervativne tradicije.
Jules et Jim je tokom godina postao predmetom brojnih posveta, od kojih je možda najeskplicitnija Willie and Phil, komedija američkog režisera Paula Mazurskog iz 1980. godine gdje se troje protagonista upoznaje gledajući upravo taj film.
Uloge
- Jeanne Moreau ... Catherine
- Oskar Werner ... Jules
- Henri Serre ... Jim
- Vanna Urbino ... Gilberte, Jimova zaručnica
- Serge Rezvani (pod imenom Boris Bassiak) ... Albert, Catherinein bivši ljubavnik
- Marie Dubois ... Thérèse, Julesova bivša djevojka
- Sabine Haudepin ... Sabine, kćer Julesa i Catherine
- Kate Noëlle ... Birgitta
- Anny Nelsen ... Lucy
- Christiane Wagner ... Helga
- Jean-Louis Richard ... mušterija u kavani
- Michel Varesano ... mušterija u kavani
- Pierre Fabre ... pijanac u kavani
- Danielle Bassiak ... Albertova družica
- Bernard Largemains ... Merlin
- Elen Bober ... Mathilde
- Dominique Lacarrière ... žena
- Michel Subor ... narator (glas)[2]
Izvori
Vanjske veze
- Jules et Jim na Filmskom leksikonu LZMK
- "Jules and Jim" on New Wave Film.com
- Century of Film, Guardian Unlimited
- John Powers, Essay on Jules and Jim Arhivirano 2008-04-15 na Wayback Machine-u, Criterion Collection
- Review Arhivirano 2012-09-20 na Wayback Machine-u by Roger Ebert
- Jules and Jim na sajtu IMDb
- Jules and Jim na AllMovie-u (en)
- p
- r
- u
- 400 udaraca (1959)
- Shoot the Piano Player (1960)
- Jules and Jim (1962)
- The Soft Skin (1964)
- Fahrenheit 451 (1966)
- The Bride Wore Black (1968)
- Ukradeni poljupci (1968)
- Mississippi Mermaid (1969)
- The Wild Child (1970)
- Bed and Board (1970)
- Two English Girls (1971)
- Such a Gorgeous Kid Like Me (1972)
- Američka noć (1973)
- The Story of Adele H. (1975)
- Small Change (1976)
- The Man Who Loved Women (1977)
- The Green Room (1978)
- Love on the Run (1979)
- Posljednji metro (1980)
- The Woman Next Door (1981)
- Confidentially Yours (1983)
- Une Visite (1955)
- Les Mistons (1957)
- A Story of Water (1958)
- Antoine and Colette (segment Love at Twenty, 1962)
- Do posljednjeg daha (1960)
- The Little Thief (1988)
- Nagrada François Truffaut
- François Truffaut: Stolen Portraits
- Antoine Doinel