La Maman et la Putain

5. 1973 (1973-05) (Cannes)
Trajanje219 min.Zemlja FrancuskaJezikfrancuskiBudžet700.000 francuskih franaka

La Maman et la Putain (sh. Majka i kurva) je francuski crno-bijeli igrani film snimljen 1973. godine u režiji Jeana Eustachea, kome je to predstavljao cjelovečernji debi, poznat po skandalu koji je izazvao na premijeri, ali i po tome što se navodi kao jedno od posljednjih velikih ostvarenja Novog vala.

Film je velikim dijelom bio autobiografskog karaktera, odnosno bio inspiriran Eustacheovom propalom ljubavnom vezom sa studenticom književnosti Françoise Lebrun, koja se na pojavljuje u filmu u svome prvom glumačkom nastupu. Protagonist, koga tumači Eustacheov prijatelj Jean-Pierre Léaud je Alexandre, mladi pariški intelektualac koga uzdržava njegova djevojka Marie (koju tumači Bernadette Lafont, također Eustacheova prijateljica) a koji slobodno vrijeme provodi u potrazi za drugim ženama. Radnja prikazuje kako upozna bolničarku Veroniku (koju tumači Lebrun) te vezu sa Marie načini otvorenom, a što na kraju uključuje i eksperimentiranje sa seksom utroje.

Film je snimljen sa izuzetno niskim budžetom, na vrpci formata 16mm i u crno-bijeloj tehnici koja je tada već bila izuzetno rijetka, odnosno gotovo u isključivoj domeni art filma. U filmu nema originalne muzike, a radnja se gotovo u pravilu odvija preko dijaloga, koji se uglavnom tiču različitih aspekata seksa, ali sadrže i brojne reference na popularnu kulturu i nedavne velike studentske demonstracije 1968. godine koje su na protagonista ostavile snažan pečat.

Premijerno je prikazan na Kanskom festivalu gdje je duboko podijelio kritiku. Kritičari okupljeni oko novovalnog glasila Cahiers du cinema su ga veličali kao remek-djelo, dok su ga ostali nazivali "pretencioznim", a u francuskoj štampi je proglašen mizoginističkim, odnosno zbog brojnih referenci na različite aspekte seksualnosti i svojevrsnom "uvredom nacije". Usprkos toga je u Cannesu osvojio Veliku nagradu žirija. Reputacija Eustacheovog filma je, međutim, sa vremenom rasla, i to prije svega zbog toga što se smatra perceptivnim ostvarenjem koje je kroz neobičan ljubavni trokut, ali i prikazom negativnih posljedica promiskuitetnog i hedonističkog životnog stila bilo jedno od prvih koje prikazuje negativne posljedice seksualne revolucije.

Uloge

  • Bernadette Lafont ... Marie
  • Jean-Pierre Léaud ... Alexandre
  • Françoise Lebrun ... Veronika
  • Isabelle Weingarten ... Gilberte
  • Jacques Renard ... Alexandreov prijatelj
  • Jean-Noël Picq ... ljubitelj Offenbacha
  • Geneviève Mnich ... Veronikina prijateljica
  • Caroline Loeb
  • André Téchiné
  • Jean-Claude Biette
  • Pierre Cottrell
  • Jean Douchet
  • Douchka
  • Bernard Eisenschitz
  • Noël Simsolo
  • Berthe Granval
  • Jean Eustache ... čovjek u supermarketu

Izvori

Vanjske veze

  • p
  • r
  • u
Velika nagrada žirija na Kanskom filmskom festivalu
1967–1989
1990–2009
  • Tilaï (1990)
  • The Sting of Death (1990)
  • La Belle Noiseuse (1991)
  • The Stolen Children (1992)
  • Faraway, So Close! (1993)
  • To Live (1994)
  • Burnt by the Sun (1994)
  • Ulysses' Gaze (1995)
  • Breaking the Waves (1996)
  • The Sweet Hereafter (1997)
  • Life Is Beautiful (1998)
  • Humanité (1999)
  • Devils on the Doorstep (2000)
  • The Piano Teacher (2001)
  • The Man Without a Past (2002)
  • Uzak (2003)
  • Oldboy (2004)
  • Broken Flowers (2005)
  • Flanders (2006)
  • The Mourning Forest (2007)
  • Gomorrah (2008)
  • A Prophet (2009)
2010–2024
  • Of Gods and Men (2010)
  • Once Upon a Time in Anatolia (2011)
  • The Kid with a Bike (2011)
  • Reality (2012)
  • Inside Llewyn Davis (2013)
  • The Wonders (2014)
  • Son of Saul (2015)
  • Juste la fin du monde (2016)
  • 120 battements par minute (2017)
  • BlacKkKlansman (2018)