Metafizičko slikarstvo
Metafizičko slikarstvo (tal. pittura metafisica) ili magični realizam je umjetnički pokret koji su osnovali talijanski slikari u Ferrari 1917. godine, a koji se odlikuje vizualnim prikazivanjem onoga što je izvan dosega osjetila, tj. izvan fizičkoga svijeta.[1]
Nastao je iz susreta četvorice umjetnika: Giorgia de Chirica, Carla Carráa, Alberta Savinija i Filippa de Pisisa, a naredne godine joj se pridružuje i Giorgio Morandi. Ti umjetnici sami sebe određuju kao metafizičare, to jest smatraju da vide onkraj stvarnosti.[2]
Njihova djela, čije značenje često ostaje tajanstveno, priopćavaju osjet nestvarnosti, iščekivanja neobičnog događaja, prizivaju tišinu i san. Metafizičke slike su uznemirujuće jer ih prožima istovremeno očaravajuće i odbojno raspoloženje. Ništa od onoga što je naslikano nije onako kakvim se čini: predmeti se postavljaju jedan uz drugi bez logičkog smisla, a odnosi koji ih povezuju ostaju nepoznati. U tehničkom pogledu besprijekorne, metafizičke slike ne teže tome da budu provokativne poput dadaističkih, već nas upozoravaju da nas i neživi predmeti mogu uvući u čarobni krug, u začaranu nepokretnu dimenziju (izvan historije). Grupa se raspada 1920. god.
Predstavnici
Talijan Giorgio de Chirico (1888.-1978.) se s pravom naziva pionirom nadrealizma. S krajnje realističnom uvjerljivošću slikao je ambijente gradova osvijetljene jarkom svjetlošću, oštro ocrtanih bridova klasičnih građevina, potpuno pustih i nenastanjenih s dugim sjenama (ponekad u suprotnosti s izvorom svjetlosti – kao u snovima) a emotivno podsjeća na izgubljenost i otuđenost čovjeka u suvremenom životu i svijetu. To je jedan bezosjećajan svijet, sazdan od ekstremno strogih i hladnih oblika – svojevrsna "nostalgija beskonačnog", ako i postoje ljudi na njima – oni su lišeni emocija i predstavljaju samo lutke. Na njegovim slikama vrijeme je zaustavljeno, a iluzija i realnost su zamjenjive. Oko 1910. u Ferrari, udružio se sa slikarom Carlom Carráom, a svoje slikarstvo tajanstvenih i začaranih prostora nazvali su metafizičko slikarstvo, što znači „sa one strane fizičkog”.
Veze
- Umjetnička fotografija
- Nadrealizam
- Dadaizam
Izvori
- ↑ Piero Adorno, L'arte italiana, vol. III - Tomo secondo - Il Novecento: dalle avanguardie storiche ai giorni nostri, Firenze, G. D’Anna Casa editrice S.p.A., 2009, pp. LXXXVI-1266, ISBN 978-88-8104-138-1.
- ↑ Maurizio Calvesi, La metafisica schiarita. Da De Chirico a Carrà, da Morandi a Savinio, Milano, Feltrinelli, 1982.
- p
- r
- u
egejska umjetnost • etruščanska umjetnost • umjetnost stare Grčke • umjetnost starog Rima • ranokršćanska umjetnost
bizantska umjetnost • predromanika (karolinška renesansa, otonska renesansa, starohrvatska umjetnost) • romanika (arhitektura romanike, kiparstvo romanike, slikarstvo romanike) • gotika (arhitektura gotike, kiparstvo gotike, slikarstvo gotike)
romantizam (književnost romantizma, slikarstvo romantizma, muzika romantizma, historicizam) • prerafaeliti • realizam (književnost, likovna umjetnost, glazbena umjetnost, verizam) naturalizam • impresionizam • postimpresionizam (sintetizam, poentilizam) • simbolizam • parnasovstvo • Arts and Crafts • secesija • bečka moderna
fovizam • ekspresionizam • naiva • kubizam • orfizam • vorticizam • purizam • internacionalni stil • apstraktna umjetnost (suprematizam, De Stijl, konstruktivizam, sinkromizam) • futurizam • dadaizam • metafizičko slikarstvo • nadrealizam • apstraktni ekspresionizam • kinetička umjetnost • pop art • op art • tašizam • informel • neorealizam (precizionizam, fotorealizam) • minimalizam • konceptualna umjetnost • Land art • postmoderna
