Nadbiskupija Mainz

Kurfürstentum Mainz
Elektorat Mainz
Vazal od država/države Sveto Rimsko Carstvo
? Frankonija
780–1803 ?
Zastava Grb
Zastava Grb
Glavni grad Mainz
Vlast Kneževina
Historijska era Srednji vijek
 - Uspostavljena biskupija drevna rimska vremena
 - Dobijena teritorija,
   unaprijeđena u nadbiskupiju

780–782
 - Stečena teritorija
 - Nad-kancelar 1251
 - Mainz postaje slobodni grad 1242–1462
 - Republika Mainz 18. mart – 23. jul 1793
 - Njemačka medijatizacija
Prethodi
Slijedi
Frankonija Vojvodstvo Frankonija
Mont-Tonnerre
Kneževina Aschaffenburg Aschaffenburg
Veliko Vojvodstvo Hessen
Duchy of Nassau
Kraljevina Prusija
Danas dio  Njemačka

Nadbiskupija Mainz (njemački: Erzbistum Mainz) ili Elektorat Mainz (njemački: Kurfürstentum Mainz or Kurmainz) bila je važna crkvena i sekularna kneževina-biskupija u Svetom Rimskom Carstvu koja je postojala od 78/82 do 1802. U hijerarhiji Rimokatoličke crkve, nadbiskup Mainza je bio primas Germaniae, odnosno zamjenik pape sjeverno od Alpa. Biskupska stolica Mainza je jedina, osim Rima, koja se nazivala "Svetom stolicom", iako je u kasnijim periodima to bio sve rjeđi slučaj.

Nadbiskupija je predstavljala značajnu ckvenu kneževinu Carstva. Imala je nekoliko odijeljena dijelova teritorija: zemlje kraj Mainza na lijevoj i desnoj obali Rajne; teritorije duž Majne iznad Frankfurta (uključujući Aschaffenburg); regiju Eichsfeld u Donjoj Saksoniji i Tiringiji; te teritorije oko Erfurta u Tiringiji. Nadbiskup je, također, prema tradiciji, bio jedan od kneževa elektora, nad-kancelar Njemačke i predsjedatelj elektorskog kolegija de facto od 1251. te od 1263. do 1803.

Historija

Biskupska stolica u današnjem gradu Mainz je bila uspostavljena još u starorimska vremena, kada je on bio rimsko provincijsko sjedište zvano Moguntiacum, ali je važnost stekla tek kada je uzdignut u status nadbiskupije 780-782. Prvi biskupi prije 4. vijeka su imali legendarna imena, počevši sa Crescensom. Prvi historijski potvrđeni biskup Mainza je bio Martinus 343. godine. Crkvena i svjetovna važnost Mainza datira otkada je sv. Bonifacije postavljen na biskupsku stolicu 747. Bonifacije je prije toga bio nadbiskup, ali je nadbiskupska čast na samu stolicu prešla tek za vrijeme njegovog nasljednika Lullusa.[1]

Godine 1802. je Mainz izgubio svoj nadbiskupski karakter. U sekularizaciji koja je uslijedila nakon Reichsdeputationshauptschlussa 1803. godine, stolica elektora Karl Theodor von Dalberga je premještena u Regensburg, a elektorat je izgubio svoje teritorije na lijevoj obali Rajne u korist Francuske, područja na desnoj obali Majne ispod Frankfurta u korist kneževa Hessen-Darmstadta i Nassaua, a Eichsfeld i Erfurt u korist Kraljevine Pruske. Dalberg je zadržao područje Aschaffenburg kao Kneževinu Aschaffenburg. Godine 1810. je Dalberg spojio Aschaffenburg, Frankfurt, Wetzlar, Hanau i Fuldu u novostvoreno Veliko Vojvodstvo Frankfurt. Dalberg je podnio ostavku 1813. godine, a godine 1815. je Bečki kongres podijelio njegove teritorije između Kraljevine Bavarske, Elektorata Hessen-Kassel, Velikog Vojvodstva Hessen i Slobodnog Grada Frankfurt.

Suvremena Rimokatolička biskupija Mainz je uspostavljena 1802. na teritoriji tadašnje Francuske a 1814. joj je nadležnost proširena na Hessen-Darmstadt. Otada je imala dva kardinala a preko raznih koncordata je očuvala srednjovjekovnu tradiciju katedralskog kapitela koji bira nasljednike biskupa.

Biskupi i nadbiskpi

Biskupi Moguntiacuma, 80–745

  • Crescens cca. 80–103
  • Marinus cca. 103–109
  • Sv. Crescentius cca. 109–127
  • Cyriacus cca. 127–141
  • Hilarius cca. 141–161
  • Martin I cca. 161–175
  • Celsus cca. 175–197
  • Lucius cca. 197–207
  • Gotthard cca. 207–222
  • Sophron cca. 222–230
  • Heriger I cca. 230–234
  • Ruther cca. 234–254
  • Avitus cca. 254–276
  • Ignatius cca. 276–289
  • Dionysius cca. 289–309
  • Ruprecht I cca. 309–321
  • Adalhard cca. 320-e
  • Lucius Annaeus cca. 330-e
  • Martin II cca. 330-e – cca. 360-e
  • Sidonius I cca. kasne 360-e – cca. 386
  • Sigismund cca. 386 – cca. 392
  • Theonistus ili Thaumastus[2]
  • Lupold cca. 392 – cca. 409
  • Nicetas cca. 409 – cca. 417
  • Marianus cca. 417 – cca. 427
  • Aureus cca. 427 – cca. 443
  • Eutropius cca. 443 – cca. 467
  • Adalbald
  • Nather
  • Adalbert (I)
  • Lantfried
  • Sidonius II  ? – cca. 589
  • Siegbert I cca. 589–610
  • Ludegast cca. 610–615
  • Rudwald cca. 615
  • Lubald ? fl. cca. 625
  • Siegbert II
  • Gerold  ?–743
  • Gewilip cca. 743 – cca. 745

Nadbiskupi Mainza, 745–1251

  • Sveti Bonifacije 745–754[3]
  • Lullus 754–786 (Prvi "pravi" nadbiskup Mainza)
  • Richholf 787–813
  • Adolf 813–826
  • Odgar 826–847
  • Rabanus Maurus 848–856
  • Karl 856–863
  • Ludbert 863–889
  • Sunderhold 889–891
  • Hatto I 891–913
  • Herigar 913–927
  • Hildebert 927-937
  • Frederick 937–954
  • William 954–968
  • Hatto II 968–970
  • Rudbrecht 970–975
  • Willigis 975–1011
  • Erkanbald 1011–1021
  • Aribo 1021–1031
  • Bardo 1031–1051
  • Luitpold 1051–1059
  • Siegfried I 1060–1084
  • Wezilo 1084–1088
  • Rudhart 1088–1109
  • Adalbert I von Saarbrücken 1111–1137
  • Adalbert II von Saarbrücken 1138–1141
  • Markholf 1141–1142
  • Henry I 1142–1153
  • Arnold von Selenhofen 1153–1160
  • Christian I 1160–1161 suprotstavljen
    • Rudolf od Zähringena 1160–1161
  • Conrad I od Wittelsbacha 1161–1165
  • Christian I 1165–1183
  • Conrad I od Wittelsbacha (vraćen) 1183–1200
  • Luitpold von Scheinfeld 1200–1208
  • Sigfried II von Eppstein 1200–1230 (suprotstavljen do 1208)
  • Sigfried III von Eppstein 1230–1249
  • Christian III von Weisenau 1249–1251

Nadbiskupi-elektori Mainza, 1251–1803

  • Gerhard I von Daun-Kirberg 1251–1259
  • Werner II von Eppstein 1260–1284
  • Heinrich II von Isny 1286–1288
  • Gerhard II von Eppstein 1286–1305
  • Peter od Aspelta 1306–1320
  • Matthias von Buchek 1321–1328
  • Heinrich III von Virneberg 1328–1337
    • Baldwin od Luxembourga 1328–1336, administrator
  • Gerlach von Nassau 1346–1371
  • Johann I von Luxemburg-Ligny 1371–1373
  • Ludwig von Meissen 1374–1379
  • Adolf I von Nassau 1379–1390
  • Konrad II von Weinsberg 1390–1396
  • Johann II von Nassau 1396–1419
    • Joffrid von Leiningen 1396–1397 (suprotstavljen)
  • Konrad III Wild- i Rheinsgraf zum Stein 1419–1434
  • Dietrich I 1434–1459
  • Dieter von Isenburg 1460–1461
  • Adolf II von Nassau (ili Adolf III) 1461–1475
  • Dieter von Isenburg (vraćen) 1476–1482
  • Albert II 1482–1484
  • Bertold von Henneberg-Römhild 1484–1504
  • Jacob of Liebenstein 1504–1508
  • Uriel von Gemmingen 1508–1514
  • Albert III von Brandenburg 1514–1545
  • Sebastian of Heusenstamm 1545–1555
  • Daniel Brendel of Homburg 1555–1582
  • Wolfgang von Dalberg 1582–1601
  • Johann Adam von Bicken 1601–1604
  • Johann Schweikhard von Kronberg 1604–1626
  • Georg Friedrich von Greiffenklau 1626–1629
  • Anselm Casimir Wambold von Umstadt 1629–1647
  • Johann Philipp von Schönborn 1647–1673
  • Lothar Friedrich von Metternich-Burscheid 1673–1675
  • Damian Hartard von der Leyen-Hohengeroldseck 1675–1678
  • Karl Heinrich von Metternich-Winneburg 1679
  • Anselm Franz von Ingelheim 1679–1695
  • Lothar Franz von Schönborn 1695–1729
  • Franz Ludwig von Pfalz-Neuburg 1729–1732
  • Philipp Karl von Eltz-Kempenich 1732–1743
  • Johann Friedrich Karl von Ostein 1743–1763
  • Emmerich Joseph von Breidbach zu Bürresheim 1763–1774
  • Friedrich Karl Joseph von Erthal 1774–1802
  • Karl Theodor von Dalberg 1802–1803[4]

Povezano

Izvori

  1. Sante, Georg Wilhelm (1937). „Bonifatius und die Begründung des Mainzer Bistums”. Historisches Jahrbuch 57: 157–97. 
  2. "Theomastus (ili Thaumastus) bio je biskup Mainza početkom 5. vijeka."(Gregory of Tours, Glory of the Confessors: Glory of the Confessors. Translated by Raymond Van Dam (Liverpool University Press, 1988), 40n). Ovu ličnost spominje Grgur Turski: “Theomastus je bio poznat po svetosti u skladosti sa svojim imenom, i za njega se govori da je bio biskup Mainza. Iz nepoznatog razloga je otjeran iz Mainza i došao u Poitiers. Tamo je okončao život ostavši u čistoj ispovjedi.”(Gregory of Tours, Glory of the Confessors: Glory of the Confessors. Translated by Raymond Van Dam (Liverpool University Press, 1988), 39).
  3. Mainz u njegovo vrijeme nije imao status nadbiskupije. Bonifacije je bio titularni nadbiskup
  4. Karl Theodor von Dalberg urmo 1817. i bio je nadbiskup Regensburga 1803–1810, knez Frankfurta 1806–1810 i veliki vojvoda Frankfurta 1810–1813.

Eksterni linkovi

Nadbiskupija Mainz na Wikimedijinoj ostavi
  • Službeni veb-sajt of the modern Diocese
  • Map of the Archbishopric of Mainz in 1789