Dvorac Fontainebleau

Palača i park u Fontainebleauu
Svjetska baština – UNESCO
Francuska Fontainebleau Lokacija Fontainebleaua u Francuskoj
Registriran:	1981. (5. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, vi
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Dvorac Fontainebleau je renesansni dvorac francuskog kralja Franje I. u dolini rijeke Loire, koji je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1981. godine^[1]

Povijest

Po nalogu Franje I. arhitekt Gilles de Breton je 1527. godine proširio srednjovjekovni zamak u fontebloskoj šumi koji do tada nije bio ništa više nego mala lovačka kuća. Njegov je nacrt za dvorac pod utjecajem ideja što su dolazile iz Italije, kako Vitruvijevih, tako i Albertijevih. Krajnji rezultat je bila veličanstvena kraljevska rezidencija koja je postala jedna od najznamenitijih palača u Europi.

Godine 1541. kao "architecte ordinaire" imenovan je bolonjski arhitekt Sebastiano Serlio, čija su djela o talijanskoj renesansnoj arhitekturi objavljivana diljem Europe. Iste godine je zajedno s Primaticciom radio i Giacomo da Vignola, graditelj slavne Isusove crkve (Il Gesu) u Rimu, a tijekom 60-tih godina dovršeno je krilo "Belle Cheminée" u renesansnome stilu.

Rosso Fiorentino, Primaticcio i drugi talijanski umjetnici su u Fontainebleau utemeljili slavnu "fontanblešku slikarsku školu" koja se temeljila na manirističkoj dekoraciji prostora i snažno je utjecala na Francusku i Nizozemsku renesansu. Pramaticciova slikarska sloboda i Serlijeva sklonost eksperimentiranju u arhitekturi dovest će do novog francuskog arhitektonskog stila vidljivog već u djelima Philiberta de l'Ormea (oko 1510.-1570.).

Dvorac je dograđivan do 18. stoljeća. Danas je dvorac memorijalni i umjetnički muzej s bogatim zbirkama slika, skulptura, tapiserija, predmeta umjetničkog obrta, pokućstva i dr.

Osobitosti

Mala srednjovjekovna kula oko koje je sagrađen Fontainebleau nametnula je izvjesnu nepravilnost tlocrta. Gilles de Breton je zapadno od stare kule sagradio je jedno krilo u kojemu se nalazila glasovita Galerija Franje I., koju su ukrasili Rosso Fiorentino i Francesco Primaticcio. Ona je vodila do vestibula kapele i pomno izgrađenog "potkovastog" stubišta koje vodi do velikog dvorišta.

Najznamenitiji dijelovi dvorca su:

• Ovalno dvorište (Cour de l'Ovale),
• Galerija Franje I. i
• Galerija Henrika II.

Najklasičniji dio vanjskog izgleda dvorca djelo je Rossa Fiorentina i Primaticcia, a njihove slike i ukrasi od štuka prekrivaju sve površine u Velikoj galeriji. Galerijom Franje I., nedavno restauriranom u prvotni izgled, uvedena je moda ukrašavanja koja je oponašala cijela Europa.

Uz dvorac se nalazi veliki park s geometrijski raspoređenim nasadima; jedan od najranijih tzv. francuskih parkova.

• 
  Kapela dvorca
• 
  Knjižnica dvorca
• 
  Dvorana prijestolja
• 
  Napoleonova soba
• 
  Soba Marije Antoinette

Izvori

• Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, VI. knjiga, Večernji list, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-06-6
• Opća povijest umjetnosti, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003. ISBN 953-196-631-1
• Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5

Povezano

• Renesansna arhitektura
• Dvorac Chambord
• Chenonceaux
• Azay-le-Rideau

Vanjske veze

Dvorac Fontainebleau na Wikimedijinoj ostavi

• Château de Fontainebleau Arhivirano 2006-06-17 na Wayback Machine-u (en)

• p
• r
• u

Svjetska baština u Francuskoj

Episkopalni grad Albi • Rimski i romanički spomenici u Arlesu • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu • Stara jezgra Avignona • 23 zvonika Beffroi¹⁾ • Gradsko središte Bordeauxa • Katedrala u Bourgesu • Canal du Midi • Utvrda Carcassonne i stari dio grada • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa • Dvorac Fontainebleau s parkom • Opatija Fontenay • Grande Île u Strasbourgu • Obnovljeno središte Le Havrea • Historijska mjesta u Lyonu • Mont Saint Michel i njegov zaljev • Katedrala Notre-Dame u Amiensu • Katedrala Notre-Dame u Chartresu • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk • Pont du Gard • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici • Pireneji-Mont Perdu³⁾ • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa ²⁾ • Srednjevjekovni trgovački grad Provins • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli³⁾ • Vinogradsko područje Saint-Emiliona • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe • Obala Seine u Parizu • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju • Vaubanove utvrde • Versajski dvorac • Opatija Vézelay s brežuljkom • Prahistorijski lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier)

Francuski prekomorski posjedi:

Lagune Nove Kaledonije • Nacionalni park Réunion

Francuska nematerijalna svjetska baština

Alençonska čipka, vještina pravljenja • Aubussonska tapiserija • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta • Equitation, francuska škola jahanja • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje • Francuski gastronomski obrok • Francuska tradicija crtanja krovišta • Maloya • Procesija divova i zmajeva¹⁾ • Sokolarstvo ⁴⁾

¹⁾ Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  ²⁾ Zajedno sa 5 drugih alpskih zemalja  ³⁾ Zajednička svjetska baština Francuske i Španije  ⁴⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]