Fest-noz
| Fest-noz, festivalno okupljanje temeljeno na zajedničkim tradicionalnim plesovima Bretanje | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština | |
 | |
 | |
| Regija: | Evropa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2012. |
| ID: | 00707 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Fest-noz (bretonski za „noćni festival”, nasuprot deiz-festu ili danji festival; množina je festoù-noz, ali Goadec sestre su koristile i festnozoù, dok se na francuskom kaže des fest-noz) je festivalsko okupljanje koje se temelji na kolektivnom običaju tradicionalnih bretonskih plesova uz pratnju pjevača i glazbenika[1] Ovaj snažni bretonski kulturni pokret je sačuvao živu i iznova obnovljeni običaj naslijeđenih plesnih repertoara od nekoliko stotina varijacija, te tisuća melodija. Zbog toga je Fest-noz upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi 2012. god.
Historija
Obnova običaja fest-noza se može pripisati bretonskom pjevaču Loeizu Roparzu koji je 1950-ih počeo organizirati ova okupljanja nakon što su 1930-ih bila potpuno nestala[2]. Do tada su postojala kao seoska okupljanja kojim bi se obilježili dani velikih društvenih radova, ali i ojačalo zajedništvo obnavljajući prošlost kroz plesove predaka, od kojih neki datiraju iz srednjeg vijeka[3]. Tijekom 1970-ih, uglavnom zahvaljujući utjecaju narodne glazbe, osobito kantautora Alana Stivella, od 1972. godine fest-noz se više ne smatra samo kulturnim izričajem središnje Bretanje i postaje urbanim pokretom. Od tada mnoga udruženja organiziraju ove događaje, pa čak i vojna okupljanja, no koncem 1970-ih pokret jenjava. Tijekom 80-ih i 90-ih glazbenici i plesači su ponovno pokrenuli ovaj pokret, ojačavši ga preporodom bretonske i keltske glazbe od 1998.-2000. god.[4]
Danas je ovaj pokret jako snažan s oko tisuću festivala svake godine, i to ne samo u Bretanji, nego i u drugim područjima Francuske, pa čak i u Ujedinjenom Kraljevstvu[5]. Na njima se okuplja od stotine do nekoliko tisuća posjetitelja, te tisuće glazbenika, pjevača i do desetak tisuća plesača[1].
Odlike
Više od samog plesa, Fest-noz se odlikuje snažnim druženjem pjevača, glazbenika i plesača, značajnih društvenih i međugeneracijskih razlika, te otvorenošću prema drugima. Tradicionalno se plesovi prenose razmjenom, promatranjem i imitacijom, premda su također i na stotine obožavatelja mukotrpno radili skupljajući običaje od starih kako bi sastavili stare repertoare, te udarili temelje za nove načine prijenosa znanja.
Danas su fest-noz festivali središte intenzivne fermentacije glazbenih vrsta iz čega je izniklo značajno kulturno gospodarstvo. Mnoga okupljanja pjevača, glazbenika i plesača, uključuju i pripadnike drugih kultura. Tako i mnoge pridošlice u Bretanji koriste ove festivale kako bi se integrirali u društvo, te su fest-noz događaji postali važnim simbolom identiteta i kontinuiteta naroda Bretanje[1].
Veze
- Baltička slavlja plesa i pjesme
Izvori
Fest-noz na Wikimedijinoj ostavi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Fest-Noz, festive gathering based on the collective practice of traditional dances of Brittany UNESCO-vim službenim stranicama (en) Preuzeto 3. siječnja 2013.
- ↑ Jefig Roparz, Loeiz Roparz, paotr ar festou-noz - Le rénovateur du fest-noz, Emgleo Breiz, 2011.
- ↑ Barry W. Cunliffe, The Celts: a very short introduction, Oxford UP, 2003., str. 135. ISBN 978-0-19-280418-1
- ↑ Sicard Padrig, La musique celtique, Ouest-France, 1997.
- ↑ Olivier Goré, L'inscription territoriale de la musique traditionnelle en Bretagne, Thèse de Géographie, Université Rennes-II, 2004. (fr) Preuzeto 3. siječnja 2013.
- Christian Morvan, Réflexion sur les Festoù-Noz aujourd'hui Arhivirano 2014-07-14 na Wayback Machine-u, Musique bretonne n°68, ožujak 1987., str. 18.
Vanjske veze
- Fest-noz Tamm-Kreiz (fr)
- Bretonski plesovi Arhivirano 2011-07-26 na Wayback Machine-u (fr)
- Video primjer na youtube-u (fr)
- p
- r
- u
Episkopalni grad Albi • Rimski i romanički spomenici u Arlesu • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu • Stara jezgra Avignona • 23 zvonika Beffroi1) • Gradsko središte Bordeauxa • Katedrala u Bourgesu • Canal du Midi • Utvrda Carcassonne i stari dio grada • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa • Dvorac Fontainebleau s parkom • Opatija Fontenay • Grande Île u Strasbourgu • Obnovljeno središte Le Havrea • Historijska mjesta u Lyonu • Mont Saint Michel i njegov zaljev • Katedrala Notre-Dame u Amiensu • Katedrala Notre-Dame u Chartresu • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk • Pont du Gard • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici • Pireneji-Mont Perdu3) • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa 2) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe • Obala Seine u Parizu • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju • Vaubanove utvrde • Versajski dvorac • Opatija Vézelay s brežuljkom • Prahistorijski lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier)
Francuski prekomorski posjedi:
Francuska nematerijalna svjetska baština
Alençonska čipka, vještina pravljenja • Aubussonska tapiserija • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta • Equitation, francuska škola jahanja • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje • Francuski gastronomski obrok • Francuska tradicija crtanja krovišta • Maloya • Procesija divova i zmajeva1) • Sokolarstvo 4)
